×× Live your life ××

-

02.07.2014.

Paris :)

02.07.2014.

Mikikapi.

Sjediti za doručkom sa njim, to je neopisiv osjećaj. Najljepši na svijetu. Jednostavno, dok se on igra sa mojom nogom i gledamo se, i onako slatko dotaknemo usnama, jednostavno najljepsši osjećaj. Bijele majice i bijele carapice, dok sunce je vani uz lijepu muziku. Mmh, poljubac :)

04.06.2014.

LOVE

Trenutno bih vise od svega na svijetu trebala učiti, ali posjetila sam ovaj blogger i nekako predivno izgleda, pa sam osjetila potrebu da ostavim svoj trag. Trag je jednostavan; On. Mi.

22.02.2014.

New beginning.

Good morning good people :),
I have no idea why, but again i decided to write this blog. I think Sex & the City has an impact on my writing, I think Sex & the City has an influence on my writing, I was inspired her writing and her themes. I am pretty much sure that this post will not be long, because I have no milk in the fridge, so I am not able to make coffee.
But anyway, it is good to start somehow.

Untitled | via Tumblr

12.08.2012.

169

Proklet bio! I ti i Maji. !

04.08.2012.

Iftar, at Dzana's place :)

  Volim i Anatomiju, ali me postepeno počinje smarati, jer laganini odustajem od medicine pa mi ona samo stvara pritisak, i opet stvara tačnije rađa želju za njom, a ne želim je.
Trenutno imam super plan za svoju budućnost, nadam se da će uspjeti. Mnogo mi se sviđa i totalno se vidim u tome. Ali s vremenom ću vidjeti, da li je to to. Život je lijep, ali je baš shit kad skontam kako brzo odrastamo, i svjesna sam da ne žeim biti čovjek, tačnije žena. Baš ne želim, dobro mi je ovako. Mnogo dobro, nemam mnogo brige, a ni pameti. Prijavila sam se da radim na Evropskom prvenstvu, dobijaju se neke pare, mislim ništa posebno, ali ću te novce da uložim u

                Bodum-chambord-coffee-maker_1_large

28.07.2012.

Biology, Lab.

I really hate IB, as much as I love Ramadan, I hate IB! I hate my subjects, i hate my choice! I hate biology, history and theater arts, what the hell made me to choose that ?! Have no idea but I hate it! Really hate it.

27.07.2012.

Ramadan 2012.

I really like Ramadan.



And, except the Ramadan, I really like my life. I love calmness and determination in my life. I love my parents, love my friends, love the way I live. Thank you God, for everything.

I love this waiting on Sahoor, and anticipation Iftar.

04.07.2012.

Adriatic sea.

I am really scared, I need to ask my parents for premission for the sea, but it is not problem in the sea, I asked them that earlier, and they said okay, but now I have appetite to go there by audi a3, and I'm not sure in their decison.

02.07.2012.

Night at Smail's house, watching football match.

From day to day, I am shocked.
405835_173469129424966_2278056_n_large

I cannot believe that in this world, exist good persons. Smail and my best friend, sometimes and some others, but usually two of them, inspired me! I am happy because they are involved in my life. Hope so, they will stay there forever!

23.06.2012.

Nova dva druga.

Danas sam po prvi put u zivotu mislila da umirem. Dobro mozda nije po prvi put, ali u posljednjem periodu je prvi put. Spustam se rolama niz Odobasinu, krecem da obavim jedan od najsvetijih stvari u zivotu, slusam muziku, auta prolaze pored mene normalno i odjednom osjetim da nesto nije uredu, cujem cudne zvukove, ali mislim da je to od automobila, spustam slusalice na ramena, sve se odvija u par sekundi, spoznajem cinjenicu da nemam kocnice vise na rolama, da se nalazim na najvise nagibu da auta dolaze iz oba smjera, i apsolutno ne znam sta da radim. Odlucim pritisnuti kocnicu najvise sto mogu, iako cujem kako skripi, imam osjecaj da ne funkcionise niti sekunde kocnica, cak naprotiv da dobivam ubrzanje, strah i adrenalin mi teku kroz vene, srce ubrzano kuca. Vec zamisljam lomove, hitnu, roditelje, pa cak i ono recimo najgore, mada nije najgore. U tom trenutku ugledam parkirano auto, svjesna sam da mi je jedino rjesenje da se zalijepim za njega, i to se i desi. Udarila sam cjevanicom i bradom, proslo je najbolje sto moze. Ja mislim. Sjedam, skidam role, ruke mi se tresu, noga otice, osjetim kvrzicu na nozi ali i na bradi, sjetim se Timine price s bazena i bradom, sjetim se Boga, znam sve je to iskusenje, proci ce. Sjednem smirim se, dodjem do zraka i odem na pocetnu misiju, obavim svoju vjersku duznost i izadjem s osmijehom na licu, sad sjedim s ledenom flasom na nozi i pisem ovo, dok ispijam caj iz svoje starbucks solje :)
Beutiful-coffe-coffee-cute-drink-favim.com-447912_large

Krenula sam pisati o svoja dva nova druga. Ali sam malo umorna, pa sad ne znam da li cu ili ne. Noga me bole, užasno. Dva nova druga fkt volim, i nenormalno sam sretna što me takvi ljudi okružuju, nadam se da će ostati u mojoj blizini još zadugo. B sam upoznala sasvim slučajno, bila sam primorana surađivati s njim, a sad je osoba s kojom najčešće pričam, i s kojom mogu o svemu pričati. Nenormalno mi je drago što je on uključen u moj rođendanski poklon, i što ga imam na svom filmu. Jednostavno, kao što on za mene kaže, ja mogu za njega to reći, to je osoba kojoj sam počela vjerovati za jako kratak vremenski period, tačnije, oba nova dva druga imaju tu osobinu, apsolutno ne znam zbog čega su dobili moje povjerenje, ali su ga dobili. Prelazim na drugu osobu, nenormalno mi je značilo ovo putovanje, i svaki razgovor s tobom, toliko stvari sam saznala, i toliko sam činjenica povrdila, i nekako imamo slične probleme, i zajedničko ne rješenje :)
Nenormalno mi je drago što si podijelio s mnom svoje probleme, i ja neke svoje s tobom, iako nisam onaj najvažniji, nemam još toliko hrabrosti, iako imam povjerenje, hrabrost mi nedostaje. Nadovezujući se na tu hrabrost, stvorio se strah u meni od činjenice, zbog koje nismo pričali nekih mjesec dana, moram priznati da nisam bila sretna taj period, redovno sam se nervirala zbog toga. Kažeš; Bilo pa prošlo. I toga me strah, ali 'ajd neću u ružnim stvarima pričati, sjećam se kada sam otvorila Čarape broj 38 na autoputu u Budimpešti tvog pogleda, i koliko si i ti i ostala trojica bili sretni zbog moje sreće, tada sam shvatila da ću se družiti s vama duže, ako Bogda. Baš kao što tvoj babo kaže; nadam se da ćeš me čuvati :). Hvala ti za razgovor u busu, u trajanju od 16h, hvala ti što si dopustio meni da se naspavam, što si mi pričao priču i što si me češkio, jer ne bih zaspala drugačije, pa hvala ti i na halucinacijama. Jednostavno hvala vam oboijici i nadam se da ćete me nastavit ciniti sretnom, krpelj&B.

Mart 2012, Studentski pohod-Prag, Beč, Budimpešta&Bratislava Sinoć sam se opet obradovala, na temu svoja dva nova druga. Uživala sam pričajući sa B. A kasnije s obzirom da je krpelj, na moru, poslala sam mu poruku da kažem kako sam riješila sve s Adom, on mi je odgovorio, mislim nisam očekivala taj odgovor, i ja sam krenula spavati, kad stiže poruka :D i baš me obradovao, i zamolio me da mu iskucam lijepo sve preko facebooka, i tako ja opet bila sretna. Sjetila sam se još jedne scene, ušli smo u busu, nakon 3h čekanja-depozita. Pričali, smijali se, zezali. Primjetim na pomicanje Timurove ruke, blagi grč na licu, postavljam pitanje, da li si dobro, šta se desilo? Govori kako je dobro, ali znam da nije. Pričam s njim i dalje, i priznaje mi da nije dobro. Na prvoj pauzi molim vozača da mi otvori kofer, uzimam kremu i šal i ulazim u bus sjedam pored njega, i vidim na njegovoj faci ogromni iskreni osmijeh radi činjenice koju sam uradila. Izmasirala sam mu ruku i nakon određenog vremena ga je prošlo. Hvala Bogu.

23.06.2012.

..

Onaj dječiji san mi se polako ali sigurno ostvaruje, sjedim na terasi s pogledom na more, pijuckam kafu i pišem blogger, mama je tu s mnom i njena prijateljica Dubravka, to prijateljstvo je počelo tako spontano, ja sam se družila s Anom, Marijom, Lucijom svima uvijek ali nikada nisu oni se družili, i baš mi je drago zbog tog prijateljstva s roditeljima mojih prijatelja, pogotovo zbog razloga što žive u drugim gradovima i stalno se druže i dopisuju. Damira sam srela u Zaostrogu, Vedu, Hanan, Bjanku, ma milion ljudi, baš mi je drago što sam odlučila doći tu za 1. Maj, 2012 godine, ovaj odmor mi je počeo u petak poslije eseja iz historije i dolaska kući gdje su već bili Pongraci an droučku, kasnije nakon njihovog odlaska otišla sam spavati do početka nastave, i onda nabacila svoj Dior i uzela Ipod s dobrom mjuzom i krenula ka školi, naravno moja starbaksica je bila s mnom i ledena kafa u njoj, do škole sam još napola spavala i srela sam Dina upsut kojeg nisam prepoznala pa mi je to bio još veći gušt, kako god dobro je počeo odmor, u školi ništa pametno nismo radili a poslije nje smo otišli na palačinke u U2 i onda uz laganu šetnju preko mosta sam se s Timom vračala kući, došla tamo spremila stvari, pregledala OTH i krenula vani u Slogu, na SevdahBaby tamo je bilo dobro ali ne toliko dobro, i onda samo plesali uz neki techno i baš dobro nam je bilo, ali onda smo Timmy i ja sjeli i pričali, pričali i pričali i baš nam dobro bilo. Kasnije ja krenula kući s Najlom a on govori ajde ostani još i ja ostala, kad smo izašli on je rekao društvu da će me pratiti kući, ja se šokirala ali nisam se bunila. Krenuli, otišli jesti i piti i baš nam je dobro bilo, jest da smo se nešto jače od sat vremena vračali kući ali je savršeno bilo. I onda sam spavala puna 2 sata i krenula s tataom na voz za Zaostrog, U vozu je bilo predobro, baš predobro uzživala sam, slikala pričala s tatom sve  5. Onda sam izbacila glavu kroz prozor i baš mi je genijalan bio taj dio putovanja. I u Zaostrogu mi je vrh bilo, i dalje je, terasa je vrh, život je lijep !! Damir je tu spontano došao,  i baš mi  je prijala konverzacija s njim, iako je bila jako kratka, i sad razmišljam da odem u Zagreb ili nešto slično, kako god život je jednostavan i lijep, ne vrijedi se nervirati radi nekog teatra ili nečega slično . I sinoć mi je bilo super, krenula sam na trčanje i trčala uz lijepu glazbu i onda srela Hanan, s njom prošetala malo i pita ona mene kao znaš li ti nekoga ovdje, i aj krenula da odgovorim kad dere se Kenan i Vedo di si lipa, a meni dragooo (: i zločasta sam ali briga me jednom se živi. Eto, math is waiting for me. Tumblr_m632mdipor1ruiwrdo1_500_large

21.04.2012.

Suncani dan

Dan je poceo u 8.00h pomalo smotano i histericno, ali vazno je da se nije nastavio u tom stilu. Nakon zvuka alarma pocela sam letati po sobi u nadi da cu naci sve sta trazim, a nisam imala odgovor na pitanje sta tacno trazim. Nakon par minuta pantalone su mi pukle, vec druge na isti nacin, i onda jos veci problem - nisam mogla naci suncane naocale, a ssuuuuuuuunce nakon milion dana bilo je dominantan faktor tog jutra. Uglavno zeljela sam reci kako sam provela ovaj dan s tatom i kako mi je super bilo i kako mi je kupio one hadise sto je obecao, tj. lancic, no medjutim mama me sad jako rastuzila, tako da se odoh provozati s biciklom i mozda veceras uz kaficu ostavim trag.

25.03.2012.

Sreca.

Smatram da nikada ne mozemo dovoljno zahvaliti Bogu na onome sto imamo. Mislim da je tuzno sto uvijek zelimo vise i malo kada uzivamo doista potpuno u onome sto imamo, zasto smo toliko pohlepni ?! Zasto cekamo da nas uhvati neka nesreca pa da shvatimo koliko smo sretni bili. Ljudi, zivite punim plucima svaki dan, jer nikada ne znate da li ce vas auto sutra udariti, budite sretni jer male stvare cine nas zivot, cine ga tacno onakvim kakav on treba da bude! Jednostavan s padovima i uspjesima.

24.02.2012.

love

I dalje mi ne ide opcija s slikama, neee znam i nervira me to.  Ali to je problem manje važan, pored ostalih svih. Pored svih obaveza koje imam i životnih odluka koje trebam donjeti u ova 2 mjeseca, ne mogu da prestanem razmišljati o njemu. i što je najtužnije, izlazimo družimo se, držimo se za ruke, smijemo se, savršeno sve ali fali ono...
I šta sad, kako se ponašati, do kada se ponašati, do kada će ići ovako... Ne znam da li mogu, ili pak da li hoću, ali glava puca.


Stariji postovi